| Grad Varaždin |
|
|
|
Kako bi se naši gosti lakše snašli u gradu Varaždinu željeli bismo malo opisati grad i neke od važnijih lokacija unutar njega. Varaždin je smješten u sjeverozapadnom dijelu republike Hrvatske.  Sa 50.000 stanovnika spada u srednje velike gradove u R. Hrvatskoj. Varaždin je i jedan od najstarijih hrvatskih gradova, čije se povijesno ime (Garestin) spominje po prvi put već 20. kolovoza 1181. godine, u ispravi hrvatsko-ugarskoga kralja Bele III. Varaždin je i prvi od hrvatskih gradova koji je stekao status slobodnoga kraljevskoga grada. Takvu je povlasticu Varaždincima odobrio kralj Andrija II Arpadović, svojom poveljom iz 1209. godine, a iznova potvrdio kralj Bela IV. pravnim dokumentom iz 1220. godine. Da bi se građani slobodnoga i kraljevskoga grada Varaždina zaštitili od čestih nasilja lokalnih plemića i ratnih pohoda Turaka, oko naselja (suburbiuma) već su sredinom 15 stoljeća izgrađena utvrđenja - zemljani bedemi, šančevi, grabišta i drvene ograde (palisade). Sama pak je starogradska tvrđava praktično postala neosvojivom višekratnim obnovama, nadogradnjama i pregradnjama od 15. do kraja 17. stolječa. Stoga ova tvrđava predstavlja i jedinstvenu sintezu graditeljskih stilova - od gotike preko renesanse do baroka, sačuvavši do danas (pretežito) izgled tipične srednjovjekovne (renesansne) utvrde na vodi (wasserburg).  Zahvaljujući svom povlaštenom statusu slobodnoga i kraljevskoga grada, ali i zbog geostrateških i drugih povoljnih okolnosti, Varaždin je već u 15. stoljeću postao značajno trgovačko, obrtničko-cehovsko, društveno, upravno i prometno središte sjeverozapadne Hrvatske. Već tada Varaždin ima i svoj graditeljski grb, koji mu je 1464. godine kralj Matija Korvin i posebno potvrdio.  14. prosinca 1523. g. grof Juraj Bradenburg poklonio je Varaždincima zgradu gradske vijećnice, koja, praktično, ostaje u istoj funkciji sve do danas. Na taj način Varaždin posjeduje jednu od najstarijih gradskih viječnica u Europi, čiji je konačni izgled oblikovan u kasnobaroknom stilu. Iako je u spomenutom razdoblju (od 16. do 18. stoljeća) u Varaždinu više puta zasjedao Hrvatski sabor, svoj najviši društveni, politički i gospodarski procvat doživio je Varaždin upravo u drugoj polovici 18. stolječa, kada postaje i faktički glavnim gradom Hrvatske. Naime, još od 1756. g. ovdje je sjedište hrvatskoga bana Franje Nadasdyja, a kad je carica Marija Terezija 1767. godine osnovala Hrvatsko kraljevsko vijeće, za njegovo je središte izričito odredila - Varaždin, koji je time postao političkim, administrativnim i kulturnim središtem Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. U njemu se tih godina održavaju ne samo sjednice Hrvatskoga kraljevskog vijeća, nego i bučni plesovi i obilne gozbe domaćeg plemstva i državnog činovništva, buja kulturni i umjetnički život.Svu tu raskoš i sjaj razigranog društvenog Varaždina u baroknoj epohi, kada su ga suvremenici s pravom nazvali "malim Bečom", iznenada je prekinuo katastrofalni požar koji je 25. travnja 1776.  godine buknuo u varaždinskom predgrađu. Tom je prilikom u vatrenoj stihiji izgorjelo dvije trećine grada, točnije, 385 zgrada (od ukupno 501). Zbog toga su i Hrvatsko kraljevsko vijeće i ban Nadasdy napustili Varaždin, pa od tada upravnim središtem Hrvatske postaje ponovno Zagreb.Ono po čemu se Varaždin danas izdvaja od drugih hrvatskih gradova - svakako je njegova izuzetna spomenička i umjetnička baština, s najočuvanijom i najbogatijom baroknom urbanom cjelinom u kontinentalnoj Hrvatskoj. Uz kompleks Starog Grada i (varošku) Gradsku vijećnicu, tu kulturno-povijesnu baštinu Varaždina posebno zanimljivom i vrijednom čine i jedinstveni hortikulturni kompleks Gradskoga groblja (zaštićen kao spomenik prirode),   zatim neoklasicistička zgrada Hrvatskog narodnog kazališta (izgrađena 1873. godine, po projektu bečkog arhitekta Hermana Helmera),  ali i cijelo mnoštvo skladnih baroknih palača i barokiziranih crkava. www.varazdin.hr |
| « Prethodna |
|---|
